U vremenu kada mladi sve više odlaze iz zemlje, jer tamo negdje je bolje nego kod kuće, ili učeći od starijih shvataju da postoje političke, rođačke ili prijateljske prečice do radnog mjesta, primjer Milene Bogetić, đaka generacije danilovgradske gimnazije, pokazuje da nijesu baš svi mladi takvi. Iza Milene je uspješno završeno školovanje u Gimnaziji „Petar Prvi Petrović Njegoš” u Danilovgradu, a za ono što je naučila nedavno je dobila i nagradu „Tomo Dragović”. Uprava škole svake godine to priznanje dodjeljuje najboljem đaku, a novčani dio nagrade dobitniku mnogo znači za nastavak školovanja. Milena ističe da je nagrada odličan motiv da i na fakultetu (ove školske godine je upisala Eletrotehnički fakultet u Podgorici) što bolje uči, a da potom znanje primijeni na radnom mjestu i to u svojoj zemlji, a ne da bolji život traži u inostranstvu.
– Biti najbolji đak danilovgradske gimnazije veliki je podstrek za mene i moje roditelje. Nije lako doći do tog priznanja, jer u gimnaziji ima puno odličnih učenika, ali imala sam od koga da učim, kako od profesora, tako i od oca, koji je ugledni ekonomista. On je dobio brojna priznanja za svoje ekonomske inovacije, pa mi nije bilo teško da nešto od toga primijenim i pokažem u gimnaziji – pojašnjava Milena.
Ona dodaje da prvi dani na fakultetu prolaze u uobičajenom ritmu, a po onome što se traži na nastavi i vježbama smatra da neće biti teško pratiti i savladati gradivo. Milena je na fakultet došla s odličnom podlogom iz matematike i fizike, pa su joj već mnoge matematičke i zagonetke iz fizike već danas jasne i lako ih rješava.
– Puno učim i očekujem da na tom putu savladam sve prepreke. Nadam se da će i kod nas doći vrijeme kada će se znanje mnogo više cijeniti nego danas. Očekujem da to znanje primijenim u svojoj državi i priželjkujem da uskoro dobijem šansu da pokažem šta znam, a ne da zbog toga odlazim iz zemlje. Mladi su danas prinuđeni da odlaze iz Crne Gore, jer se od znanja mnogo više cijene neke druge stvari, pa je za današnje akademske (ne)prilike adekvatnije geslo da je neznanje moć, a to bi trebalo da važi isključivo za znanje. Zbog toga i ne čudi što je kod nas sve manje pravih kadrova u obrazovanju, zdravstvu i ostalim sferama društvenog života, jer trenutno vlada neka vannaučna klima. U njoj svako može da dobije diplomu, a da je zapravo i nije zaslužio – opisuje Milena akademske zgode i nezgode u Crnoj Gori.
I.M.
Među Bogetićima 20 doktora nauka
Uspjeh Milene Bogetić nije slučajan, jer potiče iz porodice koja se kao rijetka koja u Danilovgradu i šire može pohvaliti naučnim i ostalim obrazovnim titulama. Vrijedni hroničari ovoga bratstva utvrdili su da među Bogetićima ima preko 130 visokoobrazovanih ljudi (većinom se radi o ekonomskim studijama), a među njima je čak 20 doktora nauka i magistara. U Bjelopavlićima je zapisano da je samo jedna kuća Bogetića iznjedrila pet doktora nauka! Uz to predanje pamti da je i prvi učitelj vladike Rada bio iz ovoga bratstva.
Milena sa puno ponosa govori o svom pradjedu Miliji Bogetiću, solunskom borcu i velikom junaku, čije se medalje za hrabrost i žrtvu za svoju otadžbinu nalaze u njenoj porodici. One je obavezuju da i ona da sve od sebe, kako bi bila ravna učenim precima iz sela Vučice nadomak Danilovgrada. Ona zaključuje da je većina njenih obrazovanih predaka bolji život tražila u velikom svijetu, ali se nada da će se to promijeniti i da Bogetići više neće ići iz Crne Gore.
– Ukoliko znanje postane stvarna moć u Crnoj Gori, zašto bismo odlazili u tuđi svijet? – pita se Milena.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.